Soja i karcinom dojke

Veliki broj karcinoma se ubraja u hormonski ovisne karcinome, što znači da njegov rast i razvoj mogu biti potaknuti djelovanjem hormona, prvenstveno estrogena. Upravo zbog te povezanosti, prehrambene smjernice za osobe s rizikom ili dijagnozom karcinoma dojke, osim općih preporuka pravilne prehrane, često uključuju i razmatranje spojeva iz hrane koji u organizmu mogu djelovati slično hormonima ili utjecati na njihove metaboličke puteve.

Jedna od takvih skupina spojeva u fitoestrogeni-biljni spojevi koji svojom strukturom podsjećaju na estrogen i mogu se vezazi na estrogenske recpetore u tijelu. Najpoznatiji izvor fitoestrogena je soja, koja sadrži izoflavone poput genisteina i daidzeina.

Štetnost soje-mit ili istina?

Mit o štetnosti soje u kontekstu karcinoma dojke nastao je krajem 1990-ih i početkom 2000-ih godina, ponajviše zbog pogrešne interpretacije ranijih istraživanja na životinjama. U tim studijama, miševima su davane visoke doze izolovanih izoflavona (posebno genisteina), pri čemu je uočen poticaj rasta tumora. Budući da soja sadrži fitoestrogene, stvorena je pretpostavka da oni u ljudskom tijelu djeluju jednako kao i estrogen te da mogu poticati rast hormonski ovisnih (ER+) tumora dojke.

Dodatno, zanemarena je činjenica da ljudi i životinje različito metaboliziraju izoflavone, kao i to da fitoestrogeni u ljudskom organizmu često imaju slabije i čak suprotno (antiestrogensko) djelovanje u tkivu dojke. Zbog tih pojednostavljenih zaključaka, soja je dugo bila neopravdano smatrana rizičnom namirnicom, iako su kasnija istraživanja pokazala da umjerena konzumacija soje ne povećava rizik, već može imati i zaštitni učinak.

Šta savremena nauka govori o benefitima soje?

Meta-analiza objavljena 10.januara 2024. godine u časopisu JNCI Cancer Spectrum, koju su vodili istraživači iz više zemalja, analizirala je 22 opservacijske studije koje su ispitivale utjecaj unosa soje, lignana, povrća iz skupine kupusnjača, zelenog čaja i njihovih fitonutrijenata na recidiv raka dojke i smrtnost. U analizu je uključeno 11 studija o sojinim izoflavonima i analizirano je 11.837 žena u podanalizi za sojine izoflavone.

Sojini izoflavoni bili su povezani s 26% manjim rizikom povratka raka dojke, pri čemu je najveće smanjenje rizika zabilježeno pri unosu od 60 mg dnevno (što odgovara oko 2-3 porcije dnevno, primjerice jedna šalica sojinog mlijeka, 3 unce tofua ili pola šalice kuhanih sojinih zrna).

Zaključak

Uzimajući u obzir savremene naučne dokaze, soja se danas smatra vrijednim dijelom uravnotežene prehrane, čak i u kontekstu prevencije karcinoma dojke.

Njeni bioaktivni spojevi, uključujući izoflavone, mogu imati zaštitne učinke kroz modulaciju hormonske aktivnosti, smanjenje upalnih procesa i utjecaj na signalne puteve povezane s razvojem tumora.

Posebno se naglašava važnost konzumacije cjelovitih sojinih naminrica, poput tofua, tempeha ili edmamamea, u umjerenim količinama. Umjesto izbjegavanja, savremene smjernice sve više podržavaju uključivanje soje kao dijela raznolike i nutritivno bogate prehrane usmjerene na dugoročno očuvanje zdravlja.